Jovan Milošević: o reprezentaciji, snu, Paunoviću i golovima

Prvi dan okupljanja glavne reprezentacije Srbije u Sportskom centru Fudbalskog saveza Srbije u Staroj Pazovi počeo je optimizmom. Na licu mladog napadača Jovana Miloševića sijao je osmeh, koji je rečitije od bilo kojih reči govorio o njegovoj spremnosti. Nakon dugog perioda ispunjenog povredama i neizvesnošću, talentovani napadač se konačno vratio punim treninzima. Motivisan je, fizički zdrav i usmeren na rešavanje novih zadataka u nacionalnom dresu, gde ga čekaju prijateljske utakmice protiv reprezentacija Kabo Verdea i Meksika.
Transfer i adaptacija u Bundesligi
Prošla polugodišta za Miloševića bila su vreme ozbiljnih iskušenja i trijumfa. Jesenju su blistao u dresu „Partizana“, osvojivši titulu šampiona zemlje i postavši najbolji strelac Superlige Srbije. Međutim, ubrzo je usledio prelazak u nemačku Bundesligu, gde je igraču preostalo da se adaptira na jedno od najtežih i najkonkurentnijih fudbalskih prostora u Evropi. Preseljenje u Nemačku dogodilo se na vrhuncu forme, ali su promene odmah dale do znanja.
Milošević je brzo shvatio kakav visok tempo nameće Bundesliga. Uspeo je da se istakne važnim golovima protiv „Ajnhtahta“, „Zant-Paulija“ i „Hajdenhajma“. Posebno pominjanje zaslužuje dramatična utakmica protiv glavnog konkurenta tima za opstanak u elitnom rangu. Upravo je u toj utakmici napadač pokazao svoj karakter.
«Čak mi je bilo smešno kada sam propustio tu priliku. Prvo sam bio šokiran: u „Partizanu“ sam postizao golove iz mnogo složenijih situacija. Ali nisam se slomio. Naprotiv, nastavio sam da napadam i na kraju postigao pobednički gol. Danas se još uvek smejem na taj promašaj. Navijači su me podržali, koji su odmah nakon propuštenog šansa počeli da viču moje ime. Ja sam im vratio dug golom, i svi smo na kraju bili bezmerno srećni zbog važne pobede».
— Jovan Milošević, napadač reprezentacije Srbije
Uprkos uspešnoj adaptaciji, Milošević priznaje da je sa brigom pratio dešavanja u Beogradu, gde je otišao. «Nije mi bilo svejedno kada sam video da „Partizanu“ ne idu stvari tako kako smo svi očekivali. To su moji prijatelji i saigrači. Naravno, ostaje osećaj žaljenja da, možda, nije bilo moje sudbine da ostanem još pola godine, ali je sudbina odlučila drugačije», — deli on.
Rast i podrška tima
Provedeno vreme u Nemačkoj donelo je igraču ne samo taktičko iskustvo, već i lični rast. Milošević ističe da je u poslednje tri-četiri godine prošao kroz mnogo toga, što ga je učinilo jačim kao ličnošću. U reprezentaciji su ga dočekali mnogi igrači iz generacije koja je stigla do polufinala Evropskog prvenstva za juniore u Izraelu.
Ova povezanost igra ključnu ulogu. «Prošli smo kroz mnogo toga zajedno, zato smo bliži nego druge generacije. To je ogromna prednost kada dođeš u „A“ reprezentaciju», — naglašava napadač. Sa osmehom pominje seriju penala protiv reprezentacije Holandije na tom turniru: «Odmah se setim kako Luka nije odbranio ni jedan udarac. Odlični smo prijatelji, ali moram malo da ga podbadam».
Poseban interes kod igrača izazivaju predstojeće jesenje utakmice u Ligi nacija UEFA, gde će Srbija nastupiti u elitnoj diviziji A. Protivnici će biti vrhunske reprezentacije Evrope, uključujući Holandiju, Nemačku i Grčku. «To dokazuje koliko je važno igrati u najvišoj diviziji. To su ozbiljni izazovi, i svi se nestrpljivo radujemo ovim utakmicama».
Blic-intervju: od Mesija do Mbapea
U okviru razgovora Jovan Milošević odgovorio je na niz brzih pitanja, pokazujući svoju karakterističnu direktnost i šarm.
-
Najteži odbrambeni igrač u karijeri: «Milan Majstorović u mlađim kategorijama. Sa njim je svaki trenerski dan bio pakao. Doslovce smo se tukli na terenu. Nerveo me je, kao i ja njega. Pozitivno drzak protivnik».
-
Omiljeni stadion u Nemačkoj: «Štutgart Arena. Sve je savršeno».
-
Najbolji savet od trenera: «Od Radoslava Batka: „Greši hiljadu puta, ali reaguji nakon svake greške. Pokaži da ti nije svejedno. Pokaži karakter“».
-
Gol koji ne zaboravljaš: «Lupanje preko „Javora“. Takođe jedan od pet golova na Evropskom prvenstvu u Izraelu, na primer, protiv Danske u četvrtfinalu».
-
Idol detinjstva: «Lionel Mesi i Zlatan Ibrahimović».
-
Najbrži protivnik: «Frimpong iz „Bajera“. Kao munja. Raketa».
-
VAR: da ili ne: «Da, ali u određenoj meri. Na primer, minimalni ofsajdi mi, kao napadaču, ne idu u prilog».
-
Penal u 90. minutu ili gol u derbiju: «Penal u 90. minutu, ali baš u derbiju».
-
Liga šampiona ili Svetsko prvenstvo: «Svetsko prvenstvo. Ovde nema sumnje. Ništa lepše nema. Sećam se 2010. godine u Južnoj Africi. Leplio sam nalepnice, gledao svaku utakmicu i plakao nakon našeg poraza od Australije. Plakao sam kao dete».
-
Mbape ili Džamal? «Džamal. Bez sumnje. Volim „Barselonu“».
-
Nemačka disciplina ili srpski temperament: «Mešovito. Koliko Nemci cene disciplinu, shvatio sam još u Švajcarskoj, gde sam imao nemačkog trenera. On je uvek tražio više: još, još i još. Zbog toga smo imali problema, i ja sam pokazao svoj srpski temperament».
-
Ko više šali: Stanković, Nedeljković ili Bukovac? «Nedeljković, jer on najviše priča. Što više on priča, veće su šanse da me nasmeje».
Na pitanje o tome, kojim jednim rečju se može opisati on sam, Milošević je imao poteškoća da odgovori, predloživši novinarima da sami pronađu definiciju. I evo je — iskrenost. Jovan izgleda baš onako kako govori: direktno, iskreno i bez pretvaranja.
Poverenje selektora i san o Evropskom prvenstvu
Debitantski nastup u glavnoj reprezentaciji Srbije u utakmici protiv Letonije ostao je jednim od ključnih trenutaka karijere napadača. Milošević izražava duboku zahvalnost glavnom treneru Velku Pauloviću na ukazanom poverenju. «Biću mu zahvalan za taj trenutak i reči izgovorene tada, do kraja karijere. Trener posvećuje mnogo pažnje detaljima i individualnim razgovorima. Kada sam došao, rekao mi je samo jedno: opusti se i budi svoj. To je imalo za mene ogromno značenje».
Sada pogled mladog napadača usmeren ka budućnosti. Reprezentacija se priprema za Evropsko prvenstvo sledeće godine, koje će se održati na teritoriji Srbije. Igrači generacije, koja je odrasla zajedno, vide u ovom turniru šansu da se jave na domaćoj areni.
«Sve zavisi od nas. Ako budemo povezani i ispravni, mislim da možemo da odemo veoma daleko. Glavno je da nas ne dirnu povrede i da svi budu spremni. Nadam se da će sve biti u najboljem redu», — završava razgovor Jovan Milošević, zadržavajući svoj prepoznatljivi optimizam.



