Akosta: Egoizam otežava formiranje asocijacije MotoGP vozača
Pedro Akosta je izrazio sumnju u formiranje udruženja vozača MotoGP-a, uzimajući za primer Formulu 1. Po mišljenju Španca, egoizam vozača ometa takvo ujedinjenje. Ova diskusija je započela na pozadini zabrinjavajućih nezgoda na Gran priju Katalonije.

Pedro Akosta, jedan od najsjajnijih i najperspektivnijih vozača „kraljevskog klase“, izrazio je dubok skepticizam u vezi sa mogućnošću formiranja udruženja vozača MotoGP-a po uzoru na ono koje postoji u Formuli 1. Španski vozač je naveo da je takva struktura jednostavno nemoguća zbog preteranog „egocentrizma“ učesnika trke, od kojih svako prvenstveno misli na sopstvene rezultate.
Pitanje bezbednosti u MotoGP-u ponovo je postalo u centru pažnje nakon tragičnog Gran prija Katalonije, koji je ostao upamćen nizom ozbiljnih nezgoda. Aleks Markes i Žoan Zarko povredili su se u posledici pojedinačnih incidenata, što je izazvalo širok odjek u sportskoj zajednici i nateralo navijače i eksperte da razmisle o merama opreza.
Dok proizvođači i timovi imaju sopstvena snažna udruženja za zaštitu svojih interesa, vozači nemaju jedinstveno telo koje bi zastupalo njihove kolektivne potrebe pred organizatorima šampionata. Iako vozači teorijski mogu da izraze svoje brige na nedeljnim sastancima Komisije za bezbednost, efikasnost ovih sastanaka često se dovodi u pitanje zbog niskog broja prisutnih.
Tako su Luka Marini i Frančesko Bagnaia nedavno otvoreno kritikovali nizak broj prisutnih na ovakvim sastancima. Pre trke u Barseloni, na sastanku u Le Manu bili su prisutni samo tri vozača: Marini, Bagnaia i Džek Miler. To je jasno pokazalo odsustvo jedinstvenog fronta među vozačima.
„Mnogi vozači se udružuju samo kada se dogode događaji takvog obima kao incident u Maleziji u klasi Moto3 prošle godine. Ne mislim da treba da dolazimo na svaki sastanak Komisije za bezbednost samo zato što se na stazi pojavila nova neravnina. Ne smatram da se ono što se desilo juče moglo sprečiti sastankom Komisije. Sada moramo sami da odlučimo koliko smo spremni da rizikujemo svojim životom nakon ovakvih događaja“, istakao je Akosta.
Foto: Gold and Goose Photography / Getty Images
Akosta je odgovorio na pitanje o isplativosti formiranja organizacije slične Grand Prix Drivers Association (GPDA) u Formuli 1. „Ne znam kako funkcioniše udruženje u F-1. Mi smo oni koji prave šou. Ali nije dovoljno samo biti u centru pažnje, treba obratiti pažnju na ono što se dešava oko nas. Teško je naći rešenje kada je prošlo tako malo vremena“, rekao je on.
Problem jedinstva i odgovornosti
Uprkos svom statusu jednog od lidera pelotona, Akosta priznaje odgovornost koja mu je prebačena u ovakvim situacijama. Međutim, on naglašava da individualizam otežava kolektivne akcije. „To je kao u bilo kojoj drugoj sferi: vi stojite na svom, samo ako to rade i ostalih 20 vozača. Ako neko bori za titulu šampiona, na primer Marko Bečeki, i on izlazi na start, onda i ostali takođe izlaze. Vi trčite za snom celog života. Ako drugi izlaze, vi takođe izlazite. Da bi se trka otkazala, svih 20 mora čvrsto da kaže: „Neće biti trke““, objasnio je on.
Akosta je naglasio da je složenost u individualnom pristupu svakog vozača. „Uvek će se naći onaj ko vidi priliku da pobedi u određenom vikendu. Da su mi rekli dva sata pre starta da će se u slučaju incidenata trka otkazati, ja bih ipak hteo da krenem, ako bih osećao svoju formu. Treba razumeti da su vozači, čak i ako to nije očigledno, prilično egocentrični. Uvek tražite svoju priliku da zasijate“, zaključio je Španac.
Ocena incidenata u Barseloni
Odgovarajući na pitanje o promeni svog mišljenja nakon onoga što se desilo nedeljom, Akosta je ostao pri svom stavu. „Ja se držim istog stava kao i juče: treća trka ne bi trebalo da se desi. Trebalo je dodeliti polovinu bodova. Provođenje treće trke bilo je izazivanje sudbine. Nakon dva tako ozbiljna incidenta, nije trebalo tražiti treći. I dalje tako mislim“, rekao je on.
Neki vozači, uključujući Žoana Mira i Enea Bastianinija, predložili su pomeranje startne mreže bliže prvom zaokretu kako bi se izbegli pristupi brzinom od 300 km/h ka zoni kočenja. Međutim, Akosta je odbacio tu ideju: „Kakvo rešenje! Ako je start bliže prvom zaokretu, i ako pogrešite na startu, desiće se isto kao ovde i u Mađarskoj. Ne mislim da je to rešenje“, prokomentarisao je on.
Što se tiče povreda Zarka i Markesa, Akosta ih je nazvao posledicom izuzetno nesrećnog slaganja okolnosti. „Situacija sa Zarkom je veoma loša sreća, njegova noga je zaglavila u motociklu Pecca [Bagnaie]. Sa Aleksom [Markesom] bilo je isto. Da, motocikli su udarili u zid u drugom i 12. zaokretu, gde je pao Horhe Martin, ali ja smatram da je u Barseloni prilično bezbedno. Postoje staze mnogo gore. Ovde, barem, možete odmaknuti tribine i povećati bezbednosne zone. U Heresu, na primer, ako padnete u sedmom zaokretu, kao što se desilo sa mnom u prvoj godini u MotoGP-u, tribine se ne mogu odmaknuti, jer je završni zaokret sa druge strane“, zaključio je pilot KTM-a.



