
Oskar Pijastri izrazio je neslaganje sa odlukom stjuarda Velike nagrade Belgije, koji nisu izrekli čak ni upozorenje Šarlu Lekleru nakon njihovog sudara u nedeljnoj trci Formule 1.
Lekler i Pijastri borili su se za treće mesto u osmom krugu, kada je vozač McLarena postavio svoj bolid sa spoljne strane Ferrarija u zoni kočenja pred kompleksom krivina Les Combes. Međutim, Leklerov zadnji levi točak dotakao je Pijastrijevo prednje desno kolo, što je dovelo do oštećenja poda MCL40, ali su stjuardi odlučili da ne preduzimaju nikakve mere.
„Na prilazu petoj krivini, bolid 81 pomerio se ka spoljnoj strani kako bi pretekao bolid 16“, navodi se u izveštaju stjuarda FIA. „Bolid 81 delimično se poravnao sa bolidom 16, ali njegova prednja osovina nije bila ispred prednje osovine bolida 16 i nije bilo mogućnosti da se obilaženje završi iz te pozicije.
Po mišljenju stjuarda, bolid 16 nije namerno istiskivao bolid 81 van granica staze. Bolid 16 pratio je trkačku putanju pre ulaska u petu krivinu, blago se pomerivši ulevo radi njenog prolaska, nakon čega je došlo do kontakta bočnim delovima između dva bolida.
Pod datim okolnostima, stjuardi su odlučili da ne preduzimaju dalje mere.“
Pijastri možda nije bio u potpunosti upoznat sa obrazloženjem stjuarda kada je razgovarao sa novinarima posle trke, ali očigledno nije delio njihovo mišljenje.
„Iz moje pozicije, nalazio sam se na beloj liniji i izgurali su me“, ispričao je Australijanac. „Mislim da smo pre svega imali veliku sreću što nije došlo do ozbiljnijeg udesa, jer smo se dodirnuli točkovima praktično na početku zone kočenja.
Ali ne razumem baš gde sam trebalo da se sklonim, tako da činjenica da nije bilo... Ne kažem da je obavezno trebalo da bude kazne, ali bar crno-bela zastava ili nešto slično, jer ako smatramo da je ovo normalno... Jedno su ovakva dodirivanja, ali i sama svest o tome da svima možete ostaviti apsolutni minimum prostora i da vam to prolazi – po mom mišljenju, to nije nimalo prijatna situacija.“
Po mišljenju sedmostrukog pobednika trka za Veliku nagradu Huana Pabla Montoje, Lekler je imao puno pravo da Pijastriju ostavi „apsolutni minimum prostora“, kako se ovaj izrazio, na osnovu pravila. Kolumbijac je rekao za F1 TV da Pijastri u svakom slučaju nije bio dovoljno blizu da bi polagao pravo na trkački prostor.
„Pošto je [Lekler] dovoljno daleko ispred, razumete, kada je pozicija vaša, znate na šta mislim; kada ste vi napadački vozač, morate biti blizu, bar do retrovizora, točak mora biti najmanje u nivou retrovizora vozača da bi drugi vozač poštovao vaš prostor“, razmišljao je Montoja.
„Znate u čemu je problem? Trkački prostor je širina bolida, i kada je došlo do kontakta, ta širina bolida je i dalje postojala. Bilo je tesno, ali je postojala. U tome je problem. Pravilo ne kaže da treba ostaviti širinu bolida plus 20 inča da se ne bi dodirnuli. Pravilo kaže – širina bolida.
Tako da je to zaista siva zona, i budimo iskreni, gde je, do đavola, trebalo da se skloni? Pogotovo pola dužine bolida iza pre kočenja. Ako si u poziciji – napadaj. Ali tu?“
Lekler je zatim vodio u trci tokom 13 krugova zahvaljujući dobro izašlom automobilu virtuelnog bezbednosnog vozila i završio je drugi iza Kimija Antonelija, dok je Pijastri bio tek peti zbog lošeg tempa na kraju svakog stinta. Oštećenja od sudara koštala su ga dve do tri desetinke po krugu, saopštili su iz McLarena.
„U prvom stentu, mislim da su oštećenja odigrala glavnu ulogu, jer sam izgubio pristojan deo aerodinamičkog pritiska, ali to je prilično jako uticalo na balans bolida, tako da sam se dosta mučio od tog trenutka pa sve dok nismo mogli da promenimo prednje krilo i malo to kompenzujemo“, objasnio je Pijastri.
„Drugi stent je izgledao znatno bolje, čim je Luis izašao napred. Bilo je teško voziti bolid na čistom vazduhu, a kada me je Luis pretekao i kada sam se našao u prljavom vazduhu, ponovo je postalo neverovatno teško, i čim sam zaostao sekundu i po do dve, tempo se ponovo stabilizovao. Ali čak i tada, bolid je još uvek bio oštećen, tako da je to definitivno bio faktor. Ipak, slažem se da smo izgledali veoma konkurentno na početku stintova i, možda, ne tako dobro na kraju.“
Dodatni materijal Ronalda Vordinga



